18 lip Temelj javnozdravstvenog sustava liječenja ovisnika u Hrvatskoj
Društveni fenomen „zlouporabe ilegalnih droga“ sa suvremenim karakteristikama na prostoru Hrvatske pojavljuje se sredinom šezdesetih. Supkulturni trendovi tadašnje Zapadne Europe prenose se na populaciju mladih u Hrvatskoj ponajviše kroz turizam. Tako se koncem šezdesetih u nekoliko gradova diljem Hrvatske pojavljuju i postaju vidljive male scene, za tadašnje vrijeme, vrlo neobičnih mladih ljudi hipijevske životne filozofije i stila ponašanja koji uključuje konzumaciju kanabisa i halucinogena. S ciljem odgovaranja na prijeteće trendove zlouporabe droga u svijetu najupućenija osoba i jedan od vodećih stručnjaka za problem ovisnosti na ovim prostorima, te nešto kasnije predsjednik Svjetske organizacije socijalne psihijatrije, prof. dr. sc. Vladimir Hudolin (tada predstojnik Klinike za psihijatriju, neurologiju, alkoholizam i druge ovisnosti u sadašnjem KBC-u „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, Vinogradska 29) pokreće inicijativu za uređenje i otvaranje posebnog specijaliziranog odjela za liječenje ovisnika o drogama (Sakoman, 2016). Hudolin je uočio da se ova kategorija ovisnika bitno razlikuje od alkoholičara te da je potrebno promijeniti pristup i tretman, sukladno njihovim posebnostima i potrebama. Shodno tome, krajem šezdesetih je na dorađenom katu zgrade današnje Psihijatrijske klinike Sestre milosrdnice otvoren i uređen Odjel za ovisnosti o drogama.
Sedamdesetih godina u hipijevsku populaciju prodiru opijati (heroin). U to vrijeme u Hrvatskoj je bio teško dostupan, ali je bilo opijatskih ovisnika koji su se snalazili u zadovoljavanju svojih ovisničkih potreba nabavljanjem opijuma iz drugih zemalja (Makedonija), ubiranjem opijuma ilegalnim zarezivanjem zelenih čahura maka u tuđim vrtovima ili kuhanjem opijumskog čaja od suhih odbačenih čahura maka. Nadalje, u to vrijeme kontrola čuvanja i izdavanje morfina, kodeina i drugih analgetika u ljekarnama je bila slaba te su konzumenti opijata tako dobivali dodatan izvor opijata (Sakoman, 2016).
Početkom osamdesetih prof. Hudolin na mjesto voditelja Odjela za ovisnosti o drogama postavlja doktora Sakomana. Uz pokretanje „Registra liječenih ovisnika“ (1978.) i reorganizaciju rada Odjela, dr. Sakoman 1981. godine započinje i s razvojem programa za liječenje ovisnika i u zatvorskom sustavu. Uz širenje konzumacije kanabisa, tih godina među mlađim tinejdžerima izbija prava epidemija „snifanja ljepila“, a prekinuta je nakon dvije godine intenzivnih edukacija po školama. Krajem osamdesetih u beogradskom Zavodu za bolesti zavisnosti, u terapiji se koristio metadon te se tamo nalazilo više desetaka ovisnika iz Hrvatske koji su se tako domogli tog opijata. Heptanon tablete u originalnom pakiranju dobivale su se za mjesec dana unaprijed, a uzimanje lijekova se nije nadziralo od strane stručne osobe. Tako se uz problem s heroinom na ulicama Hrvatske sve više preprodavao i taj opioid. Pojavom HIV-a i s obzirom na to da su intravenozni ovisnici prepoznati kao glavni širitelji, u razvoju svjetske strategije borbe protiv te smrtonosne bolesti u fokus dolaze i ovisnici, a time i strategija suzbijanja zlouporabe droga. Tako se u Hrvatskoj organizira sustavna edukacija ovisnika s ciljem zaštite od HIV-a te im se omogućava kupovanje čistog pribora (igla i šprica) za injiciranje droge i dobivanje letaka na kojima je jasno opisano kako se osobe koje injiciraju drogu ipak mogu zaštititi od zaraze opasnim virusnim bolestima (Sakoman, 2016).
Početkom devedesetih, koje su u Hrvatskoj bile tragične zbog ratnih zbivanja, dolazi do pogodnih okolnosti za rast organiziranog kriminala koji je velike profite ostvarivao povezanom trgovinom oružja i droge. Represivnim je resursima države prioritet bio obrana zemlje, a formirana stručna Komisija za suzbijanje zlouporabe droga Ministarstva zdravstva na čelu s doktorom Sakomanom (1990.) dobiva zadatak osmisliti strategiju i organizirati sustav kojim bi se suzbila ratna, poratna i „tranzicijska“ epidemija ovisnosti (Sakoman, 2016). S obzirom na to da je najteži problem bio s opijatskim ovisnicima, koristeći iskustvo dotadašnjeg bolničkog i ambulantnog „drug free“ liječenja s vrlo slabim rezultatima, Komisija već 1991. godine organizira sustav kojim se ovisnicima osigurava lako dostupna zamjenska terapija metadonom. Provodila se edukacija posebnih stručnih timova specijalista koji su u nekoliko najugroženijih gradova bez uputnica, ambulantno dijagnosticirali ovisnost i indicirali primjenu metadona, a paralelno se intenzivno radilo s liječnicima obiteljske medicine da u svojim ordinacijama, sukladno preporukama stručnih timova novoosnovanih Centara, osiguravaju davanje metadona u svojim ordinacijama, dakle po posve decentraliziranom modelu.
U to vrijeme uz nevladinu organizaciju Help iz Splita, inicijativu za razvoj programa s harm-reduction orijentacijom preuzima i Crveni križ. Godine 1990. godine Bernardica Juretić osniva nevladinu udrugu Humanitarna organizacija „Zajednica Susret“ u sklopu koje je 1992. godine otvorena prva hrvatska terapijska zajednica u Cisti Velikoj (blizina Splita). Danas postoji više udruga koje se bave prevencijom i tretmanom osoba s problemom ovisnosti te 8 raznih programa rehabilitacije u terapijskim zajednicama.
Javnost zbog brzog rasta prevalencije heroinske ovisnosti vrši pritisak na politički sustav da se intenziviraju mjere suzbijanja ovisnosti pa je pri Vladi Republike Hrvatske, 1995. godine, formirana posebna međuresorska Komisija sa zadaćom izrade „Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga“. Predsjednik tog tijela, a ujedno i savjetnik potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, dr. Sakoman izradio je prijedlog „Strategije“ koju je 1996. godine, uz Vladu, prihvatio Hrvatski sabor. Temeljem „Strategije“ izrađen je „Provedbeni program“ sa zadaćama desetak ministarstava čiji su resursi bili odgovorni za osiguravanje provođenja brojnih zacrtanih aktivnosti (od represivnih mjera, školskih preventivnih programa do programa liječenja ovisnika u zatvorima) u cijeloj državi (Sakoman, 2016).
Nakon prihvaćanja temeljne „Nacionalne strategije“ (1996.) u kojoj se traži izrada posebnog zakona, „Zakon o suzbijanju zlouporabe droga“, uz dosta teškoća isti je konačno prihvaćen u Hrvatskom saboru (prva verzija 2001. nakon čega je bilo nekoliko izmjena Zakona). U Zakonu se jasno definirao problem (zlouporaba droga), svrha donošenja zakona, opis svih pojmova važnih za njegovo razumijevanje, reguliranje kontrole postupanja u proizvodnji i stavljanju u promet droga i prekursora (uz priloženu listu kontroliranih droga, psihotropnih tvari i prekursora koju Ministarstvo zdravlja obavezno treba ažurirati). Naznačene su i obavezne evidencije, dan je opis zadaća državnih tijela u izradi i provođenju „Akcijskog plana“ utemeljenog na „Nacionalnoj strategiji“ s posebnim osvrtom na sustave odgovorne za provođenje mjera prevencije, otkrivanja i liječenja ovisnika (i konzumenata droga), koordinaciju provođenja, financiranje i opis predviđenih kazni za kršenje odredbi „Zakona“. Zakon je predvidio i obavezu da se opijatskim ovisnicima osigura provođenje zamjenske terapije opioidnim lijekovima (Sakoman, 2016).
I prije donošenja „Nacionalne strategije“ (1996.) u kojoj su detaljno opisane zadaće temeljne državne mreže Centara za izvanbolničko liječenje ovisnika, zbog okolnosti koje su zadesile Hrvatsku, još 1991. godine započet je razvoj tog posebnog sustava za tretman. No tek je 2003. godine s pretposljednjim izmjenama „Zakona o zdravstvenoj zaštiti“ riješeno pitanje institucionalnog okvira unutar kojeg bi se locirala mreža tih centara. Zakonodavac je taj posao povjerio županijskim zavodima za javno zdravstvo (u opisu posla Zavoda radilo se o službama za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnika). Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) preuzeo je ulogu koordinacije rada mreže centara (Sakoman, 2016).
Temelj javnozdravstvenog sustava svih županija Hrvatskoj koji koordinira provođenje svih aktivnosti dijela „Akcijskog plana“ koji se odnosi na smanjenje potražnje droga čini mreža županijskih Centara za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnika (ukupno 21 centar). Ti centri su temeljem posljednje izmjene „Zakona o zdravstvenoj zaštiti“ (2010.) postali integralni dio službi za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnika o drogama županijskih zavoda za javno zdravstvo (Sakoman, 2016).
U Hrvatsko je 2002. godine osnovan Vladin Ured za suzbijanje zlouporabe droga kojem je zadaća bila osigurati usklađenost te koordinaciju provedbe mjera suzbijanja zlouporabe droga kao i uspostava učinkovitog sustava za provedbu politike suzbijanja zlouporabe droga te integriranog nacionalnog informacijskog sustava za droge. Ured je 2019. godine pripojen Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo te više ne djeluje samostalno već pod nadležnosti Ministarstva zdravstva.
Ured je 2007. godine napravilo, a Vlada Republike Hrvatske donijela Projekt resocijalizacije koji je namijenjen ovisnicima o drogama koji se nalaze ili su završili program tretmana, rehabilitacije i odvikavanja od ovisnosti u terapijskoj zajednici, penalnom sustavu ili zdravstvenoj ustanovi te onima koji su u izvanbolničkom tretmanu i duže vrijeme stabilno održavaju apstinenciju i pridržavaju se propisanog načina liječenja.
Sustav liječenja ovisnosti u Hrvatskoj temelji se na mreži bolničkog i izvanbolničkog tretmana (izvanbolničko liječenje, terapijske zajednice i domovi za ovisnike). Tretmanu se pristupa multidisciplinarno s ciljem što uspješnijeg liječenja, rehabilitacije i reintegracije liječenih ovisnika u društvenu zajednicu, a svakom se pristupa individualno u skladu s njegovim bio-psiho-socijalnim potrebama i obilježjima.
IZVORI:
- Sakoman, S. (2016): Analiza javnozdravstvenog sustava u HR te Međunarodna iskustva: Analiza javnozdravstvenog sustava u liječenju ovisnosti o drogama u Republici Hrvatskoj. U:Roviš, D., ur., Izazovi izgradnje cjelovitog pristupa prevenciji ovisnosti te liječenju, resocijalizaciji i socijalnoj reintegraciji ovisnika u Republici Hrvatskoj – Analiza stanja i potreba te iskustava Primorsko-goranske županije. Rijeka: Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.71-85.
- Ured za suzbijanje zlozporabe droga https://drogeiovisnosti.gov.hr/