24 ruj Program škole prevencije
U sklopu projekta Centar podrške za ovisnike i osobe u riziku (kodni broj: UP.02.2.2.06.0038) nastao je program Škole prevencije. Program Škole prevencije bit će korišten u provođenju Škole prevencije. Škola prevencije održat će se u četiri turnusa (trajanje turnusa je pet dana). Škola prevencije namijenjena je mladim osobama u riziku i mladim osobama kojima je izrečena sigurnosna mjera, a po dva turnusa održat će se u Zagrebu i Splitu.
Prevencija problema u ponašanju i promocija mentalnog zdravlja je područje koje se u svjetskim razmjerima sve intenzivnije razvija i to pod zajedničkim nazivnikom prevencijskih znanosti.
Prema Bašić (2009: 94), prevencija je ”kompleksan proces i sveobuhvatna strategija utemeljena na razumijevanju čimbenika koji dovode do problema u ponašanju te razumijevanju mogućih varijacija tih čimbenika među pojedincima, skupinama, zajednicama, etničkim skupinama i skupinama u različitim razinama rizika”.
Bašić, Ferić i Kranželić (2001) opisali su model prevencije shematski prikazan kao piramida koju čine primarna, sekundarna i tercijarna prevencija.
Baza, koju čini primarna prevencija odnosi se na ulaganje u ukupnost kvalitete življenja cjelokupne populacije jedne zajednice kroz redovite socijalne i druge zajednice organizirane za zadovoljavanje potreba djece, mladih i odraslih osoba. Cilj primarne prevencije je „smanjenje budućih pojavljivanja novih slučajeva emocionalnih i poremećaja u ponašanju te mentalnih bolesti, a usmjerena je prema populaciji koja nema tih problema, to jest, kod kojih postojeći skup rizičnih i zaštitnih čimbenika ne determinira ponašanja označena rizičnim“ (Gregov, 2016;10). Možemo kazati da je ovdje riječ o proaktivnim aktivnostima jer se događaju prije nego se pojavi problem i fokusiraju se na smanjivanje pojavljivanja rizičnih oblika ponašanja ili stilova života (Bašić, Ferić i Kranželić, 2001).
Na drugoj razini piramide nalazi se sekundarna prevencija koja se još naziva i ciljana prevencija, odnosno razlučiti programi ranih intervencija. Uključuje ulaganje i osnaživanje „specifičnih programa za specifične uzorke rizične populacije ili populacije kod koje se zbog rizičnih uvjeta i postojanja rizika problemi na planu ponašanja tek očekuju ili su jako vjerojatni“ (Gregov, 2016;10). Na vrhu piramide smjestila se tercijarna prevencija i ona podrazumijeva ulaganje u specifične programe i intervencije za uzorak djece, mladih i odraslih osoba s već razvijenim poremećajem u ponašanju.
Shodno navedenom, Bašić (2009) je predložila tri tipa prevencije – univerzalna, selektivna i indicirana preventivna intervencija. Univerzalne preventivne aktivnosti namijenjene su općoj populaciji i primjenjive su na sve sudionike neke skupine. Više su integrirane u socijalni kontekst te ne utječu samo na ciljanu skupinu, nego i na buduće generacije djece kroz promjene u kontekstu i socijalizacijskom procesu. Selektivne preventivne intervencije usmjerene su na pojedince ili skupne koje su u riziku za razvoj poremećaja u ponašanju. Uključuju i roditelje te rane programe u djetinjstvu, školi i zajednici. Indicirane preventivne intervencije namijenjene su visokorizičnim pojedincima kod kojih je identificiran minimalni simptom nekog poremećaja, ali za koji još nije dosegnut dijagnostički kriterij (Gregov, 2016).
Program škole prevencije – Program Škole prevencije_finalno
Izvori:
– Bašić, J. (2009). Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih. Zagreb. Školska knjiga.
– Bašić, J., Ferić, M. i Kranželić, V. (2001). Od primarne prevencije do ranih intervencija. Zagreb. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta.
– Gregov, E. (2016). Uloga škole kao zaštitnog čimbenika u prevenciji poremećaja u ponašanju djece i mladih. Rijeka.Filozofski fakultet. Sveučilište u Rijeci.