Problemi i poremećaji povezani s uporabom alkohola

24 lip Problemi i poremećaji povezani s uporabom alkohola

Alkoholizam je najraširenija kronična bolest ovisnosti te kao takva predstavlja jedan od najozbiljnijih socijalnomedicinskih problema današnjice. Modificirana definicija Svjetske zdravstvene organizacije kaže da je alkoholičar osoba koja je dugotrajnim pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihički i/ili fizički) te su se kod te osobe uslijed toga razvila zdravstvena (psihička i/ili fizička) oštećenja i socijalne poteškoće koje se mogu dijagnosticirati klasičnim medicinskim i socijalnim postupcima (Jukić, 2006).

Povijest poznavanja i konzumacije alkoholnih pića je duga. Proces vrenja dozrelog i prezrelog voća poznat je čovjeku barem trideset tisuća godina (Laming-Empeaire, 1962, prema Zoričić, 2018), a stari Egipćani su pivo poznavali barem četiri tisuće godina prije Krista (Hurlimann, 1989., prema Zoričić, 2018). Ljudi su alkoholna pića konzumirali od davnina – radi zabave i slavlja, da bi se opustili, razveselili, lakše podnijeli samoću, kako bi odagnali tugu…

U našem današnjem društvu, pijenje alkoholnih pića je ugrađeno u običaje i tradiciju te se rijetko može zamisliti bitna životna situacija slavlja, a da nije popraćena pijenjem. Takav način gledanja na konzumaciju alkoholnih pića doveo je do opće prihvaćenog modela pijenja. Shodno tome, raste nekritičnost prema pijenju, sve više mladih konzumira alkoholna pića i postaju nekritični prema svome pijenju, a prva konzumiranja alkoholnih pića počinju već u osnovnoj školi (Zloković, 2010, prema Rapić i Vrcić Keglević, 2014). Kod nekih osoba konzumacija alkoholnih pića kroz društvene i kulturne rituale prerasta u naviku, potrebu pa i ovisnost.

Još je Jellinek (1957, prema Zoričić 2018) isticao četiri faze u razvoju alkoholizma: predalkoholičarsku, prodromalnu, krucijalnu i kroničnu. Isti autor imenovao je i pet osnovnih tipova alkoholizma:

• ALFA – alkoholičar pije radi olakšanja psihičkih i somatskih tegoba. Prisutna je psihička ovisnost, u količinama ispijenog alkohola, mjesta i vremena konzumacije prelazi dopuštene granice te su prisutni problemi u sferi socijalnog funkcioniranja.
• BETA – u ovom tipu nema ni fizičke ni psihičke ovisnost, ali postoje određene zdravstvene komplikacije. Učestalost i intenzitet pijenja su naglašeni.
• GAMA – u ovom tipu alkoholizma, postoje fizička i psihička ovisnost. Dolazi do povećanja tolerancije, gubitka kontrole u pijenju, zdravstvenih i socijlanih tegoba. Osobe s problemom u ovoj fazi mogu apstinirati duže ili kraće vrijeme.
• DELTA – kod ovog tipa alkoholičara mogućnost apstinencije ne postoji te dolazi do povišenja tolerancije.
• EPSILON – u ovom tipu alkoholizma, karakteristični su duži periodi apstinencije od alkohola, a nakon čega slijede faze teškog opijanja. Prisutna je fizička i psihička ovisnost (Jellinek, 1957, prema Zoričić 2018).

Hudolin (1987) je na Jellinekovu tipologiju dodao ZETA-TIP, tip kod kojeg se javljaju patološke reakcije uz agresiju na relativno male količine ispijenog alkohola.

Jellinek je dao i shemu razvoja alkoholizma. Prema toj shemi, u prvoj fazi kod osobe dolazi do rasta tolerancije[1] na alkohol te traje nekoliko godina. Druga faza je faza baždarenja za koju je karakteristično da alkoholičar pije određenu količinu alkohola svakodnevno, sukladno razvijenoj toleranciji, odnosno fizičkoj ovisnosti. I ova faza traje godinama. Zadnja faza je faza pada tolerancije. Ona nastaje zbog somatskog propadanja, zatajenja funkcije jetre te u njoj ovisnik pije sve manje količine alkohola, a organizam sve brže dolazi u stanje intoksikacije. Upravo ta faza je razlog zašto neke osobe s problemom ovisnosti o alkoholu s godinama prelaze s konzumacije žestokih pića na pića s najmanjom koncentracijom alkohola (Zoričić, 2018).

Cloninger (1987), na temelju anamnestičkog ispitivanja obitelji govori o dva tipa:

• Tip 1 – ovisnost počinje kasnije (nakon 25. godine) i karakterizirana je jakim utjecajem vanjskih čimbenika. U ovom tipu su podjednako zastupljena oba spola, osobe mogu imati povremene periode apstinencije, a bolest ima sporiji tijek i bolju prognozu. U ovu grupu pripada oko 2/3 ovisnika o alkoholu.
• Tip 2 – ovisnost počinje ranije (prije 25. godine) i postoji jaka genetska predispozicija. Isključivo muškarci su skloni antisocijalnom agresivnom ponašanju. Piju prije svega radi vlastitog užitka, nemaju želju za izbjegavanjem štetnih posljedica i ne mogu apstinirati. Uz alkohol, često se koriste i drugim sredstvima ovisnosti. U pravilu, liječenje je teže.

Hrvatska se nalazi među vodećim zemljama po potrošnji čistog alkohola po stanovniku od 11,8 litara. U strukturi potrošnje alkohola prevladava vino (45%), pivo (40%), žestoka pića (15%) te ostala pića (manje od 1%) (Pejnović-Franelić, 2017). Prema ESPAD[2]-ovu istraživanju, hrvatski adolescenti (15-16 godina) piju češće i više od europskog prosjeka. Dječaci piju više od djevojčica, međutim dolazi do povećanja učestalosti pijenja kod djevojčica. Dječaci u Hrvatskoj većinom konzumiraju pivo, dok djevojčice piju žestoka pića pomiješana sa sokovima. Kao i u najvećem broju ESPAD zemalja, i u Hrvatskoj je alkohol barem jednom u životu pio gotovo svaki učenik ili učenica (93,5%). Šest ili više puta u posljednjih mjesec dana pilo je 60,9% dječaka i 48,2% djevojčica. O dostupnosti alkohola maloljetnicima i poštovanju Zakona, govori Kuzman (2012) – u posljednjih 30 dana u dućanu je za sebe svaki drugi učenik (30,7%) kupio pivo, a svaki četvrti (24,3%) vino.

U Hrvatskoj su u 2011. godini duševni poremećaji uzrokovani alkoholom (F10) bili jedan od vodećih uzroka hospitalizacija u skupini duševnih bolesti i poremećaja.  Od 2000. do 2011. godine broj hospitalizacija zbog duševnih bolesti i poremećaja ukupno, kao i onih povezanih s alkoholom kretao se između 7 972 hospitalizacije (2000. godina) i 10 787 hospitalizacija u 2008. godini. Najčešće dijagnoze zbog kojih je bila potrebna hospitalizacija su: sindrom ovisnosti o alkoholu, akutna intoksikacija, duševni i poremećaji ponašanja, stanje apstinencije i psihotični poremećaji. Zbog akutne intoksikacije alkoholom u 2011. godini je evidentirano 1713 hospitalizacija;  zbog sindroma ovisnosti o alkoholu 5529, a zbog psihotičnih poremećaja u vezi s alkoholom 397 hospitalizacija. Uz podatke o hospitalizacijama od 2010. godine evidentira se i liječenje osoba u dnevnim bolnicama. Prema tim podatcima u 2011. godini je još zabilježeno 1268 prijava s dijagnozom Sindroma ovisnosti i 362 prijave s dijagnozom Duševnih poremećaja i poremećaja ličnosti (Kuzman, 2012).

Tjelesne posljedice prekomjernog pijenja i alkoholizma

Alkoholna bolest jetre

Ciroza jetre je teško, za život opasno, ireverzibilno stanje, a u sedamdeset posto slučajeva povezan je s teškim pijenjem alkohola. Zoričić (2018) navodi kako se ubraja među vodeće uzroke smrti, poglavito u muškoj populaciji (na trećem mjestu, nakon kardiovaskularnih i zloćudnim bolesti). Ciroza jetre učestalo vodi prema karcinomu jetre.  Duvnjak (2003, prema Zoričić 2018) navodi kako se smatra da 80% karcinoma jetre nastaje na podlozi ciroze.

Oštećenje jetre razvija se tijekom triju stadija, odnosno tijekom godina. Prvih nekoliko godina prekomjerne konzumacije alkohola jetra postaje masnija. U ovoj fazi najčešće nema simptoma, jetra je nešto povećana te su mogući povremeni tupo bolovi pod desnim rebrenim lukom. Ako dođe do apstinencije u ovoj fazi, jetra se u pravilu potpuno oporavlja. Daljnjim učestalim pijenjem alkohola, oštećenja se razvijaju te masna jetra prelazi u predcirozu. Ova faza traje relativno kratko te se brzo razvija u cirozu (Zoričić, 2018).

Ostale tjelesne posljedice:

• Akutni i kronični pankreatitis
• Karcinomi (osobito probavnog trakta, jezika; prostate i dojke češći kod osoba koje prekomjerno konzumiraju alkohol)
• Bolesti povezane s mišićno-koštanim sustavom (ulozi, tzv. giht, osteoporoza, miopatija)
• Kardiovaskularne bolesti (hipertenzija – povišeni krvni tlak; hipertenzija + alkohol à rizik od srčanog i moždanog udara; aritmije, alkoholna kardiomiopatija)
• Cerebrovaskularne bolesti
• Endokrini poremećaji (Pseudo-Cushingov sindrom)
• Hipogonadizam u muškaraca (opadanje razine testosterona u krvi)
• Bolesti respiratornog sustava (TBC pluća, učestale respiratorne infekcije donjega respiratornog trakta)
• Metabolički poremećaji (razina šećera u krvi; alkoholom uzrokovana hipoglikemija, otežana kontrola dijabetesa, alkoholna ketoacidoza)
• Poremećaji perifernog živčanog sustava (alkoholna polineuropatija)
• Poremećaji središnjeg živčanog sustava (Wernicke- Korsakovljev sindrom, jetrena encefalopatija, alkoholne demencije, epileptički napadaji, fetilni alkoholni spektar poremećaja – u djece trudnica koje piju alkohol).

Psihološke posljedice prekomjernog pijenja i alkoholizma

Psihičke posljedice prekomjerne konzumacije alkohola različite su od osobe do osobe, ovisno o trajanju pijenja („stažu“), učestalosti pijenja, količini popijenog alkoholnog pića i slično. Počeci psihičkih promjena očituju se kao pojačana nervoza, svadljivost, iritabilnost, nemir.

Dellirium tremens

Dellirium tremens je akutni moždani sindrom koji se najučestalije pojavljuje u ovisnika o alkoholu zbog naglog prestanka pijenja alkohola, nagle redukcije količine alkohola, ali i naglog povećanja količina alkohola (Zoričić, 2018).

Kako navodi Zoričić (2018), klasični trijas simptoma kod delirija sastoji se od dezorijentacije u vremenu i prostoru, vidnih halucinacija (najčešće se pojavljuju sitne, gmižuće životinje) te psihomotorni nemir.  Simptomi se pojavljuju, u pravilu, 1-6 dana nakon zadnjeg pijenja. Vidne halucinacije su izrazito dinamične, žive, uzurpiraju pacijentovu pozornost. Iako nisu karakteristične za delirij, moguća je pojavnost i zvučnih halucinacija. Dolazi do razvijanja tremora (prve manifestacije na prstima šaka). S obzirom na vidne halucinacije (najčešće u obliku proganjanja), osoba se od istih želi zaštititi te tako može ugroziti sebe ili druge oko sebe. Shodno tome, kod liječenja delirija, jedan od osnovnih postulata jest zaštititi pacijenta od autodestruktivnosti, ali i zaštita okoline od njegove potencijalne heterodestruktivnosti (Zoričić, 2018).

U vrijeme delirija osoba se pojačano znoji, može doći do dehidracije, nema apetita, raste temperatura. U suvremenoj psihijatrijskoj doktrini, delirij se liječi preko jedinica pojačane skrbi, uz smirivanje pacijenta, ordiniranje sedativa, nadoknadu tekućine i elektrolita te uz prevenciju i liječenje infekcija antibioticima (Zoričić, 2018).

Ostale moguće psihološke posljedice:

• Tranzitorno halucinatorno iskustvo
• Sindrom sustezanja od alkohola (apstinencijski sindrom)
• Alkoholna halucinoza
• Patološko pijano stanje
• Alkoholna amnezija
• Patološka ljubomora.

Socijalne posljedice prekomjernog pijenja i alkoholizma

Prisutnost alkohola na Zemlji starija je od pojave prvih ljudi. Razvio se prije 1,5 bilijuna godina, kada su bakterije, konzumirajući stabljike biljaka, proizvele alkohol. Smatra se da su ljudi počeli konzumirati alkohol prije najmanje 7000 godina jer su arheolozi, iz pora ostataka grnčarija iz tog doba, pronašli ostatke vina i piva. Dakle, alkohol se konzumira od davnina, a najraniji pisani zakon o alkoholu je Hamurabijev zakonik iz Babilona (2000 godina prije naše ere). Navedenim zakonom, regulirala se prodaja piva i vina, postavljeni su standardi za mjeru, zaštitu onih koji konzumiraju alkohol i odgovornost onih koji prodaju alkohol. Arheološko istraživanja pokazala su da se u Kini alkohol (vino i pivo) koristilo u religijskim ceremonijama. U Sparti su se, prije 3000 godina, prema naredbi kralja, pijancima odsijecale noge. Rimska država je zakonima zabranjivala pijenje ljudima mlađim od 30 godina (smatralo se da su te godine najvažnije za stvaranje obitelji i intelektualno sazrijevanje). U Grčkoj i Rimu, alkohol je igrao važnu ulogu u medicini te se koristio u religijske svrhe (jača opijanja bila su dio religijskih orgija posvećenih bogu Bionisu i Bahusu), a Rimljani su ovisnike o alkoholu smatrali bolesnim ljudima. Alkohol je bio važan segment i života Židova, Kršćana i Muslimana. Mojsije alkohol zabranjuje, Isus je izabrao vino da simbolizira Njegovu krv, dok ga Muhamen također zabranjuje.

Kultura i društvo potiču uzimanje alkohola kroz društvene rituale iako je odnos društva prema alkoholu dvojak. Umjereno pijenje se potiče, dok se opijanje osuđuje. Odnos društva prema osobi koja pije je licemjeran – potiče se pijenja, a osuđuje se alkoholizam. Ovakav odnos zaslužan je za činjenicu da se ovisnik o alkoholu, u pravilu, prekasno javlja na liječenje (Zoričić, 2018).

Zoričić (2018) pod socijalnim posljedicama alkohola podrazumijeva nesposobnost, nespremnost ili nemogućnost ispunjavanja očekivanih socijalnih uloga, kako u obitelji, tako i na poslu i u društvenom okruženju.

Komplikacije u socijalnom funkcioniranju vidljive su u više područja socijalnog funkcioniranja, a osnovna žrtva je pojedinčeva obitelj. Kako navodi Zoričić (2018), supruge su najviše pogođene pijenjem supruga – one spašavaju brak, a time suprugu daju legitimitet za daljnje pijenje. Stopa razvoda braka u obitelji s alkoholičarem je viša, ali i takvi brakovi znaju trajati godinama (unatoč uzajamnoj agresiji, zlostavljanju i preziru). Kao posljedica disfunkcionalnih brakova u alkoholičara česta pojava je transgeneracijski prijenos modela ponašanja kroz agresiju, manifestiranje alkoholizma u idućoj generaciji, veća stopa zloupotrebe droga kod djece, slabiji školski uspjeh, maloljetničku delinkvenciju (Zoričić, 2018).

Osim u obitelji, komplikacije nastaju i na radnom mjestu, iako se manifestiraju nekoliko godina nakon pojave problema u obitelji. Alkoholičar zna da će naići na veće osuđivanje radne okoline na problem pijenja, da će lakše izgubiti posao te shodno tome, nastoji što dulje prikriti problem pijenja u radnom okruženju. Ipak, nakon godina uspješnog skrivanja problema, kada dođe do faze uznapredovalog pijenja, disfunkcionalnost je sve veća i očitija. Zoričić (2018) navodi kako alkoholičar i do deset godina ranije izlazi pred  invalidske komisije.

Konzumacija alkohola jedan je od najvažnijih čimbenika stradavanja u prometnim nesrećama. Već mala količina alkohola u krvi produžuju vrijeme od uočavanja podražaja do motoričke reakcije.

Zoričić (2018) zaključuje kako su rane socijalne posljedice alkoholizma važne za rano postavljanje dijagnoze.

[1] Tolerancija je potreba korisnika da pije sve veće količine alkohola kako bi postigao prvotni učinak, ili činjenica sve slabijeg učinka istih količina alkohola (Zoričić, 2018).

[2] Europsko istraživanje o pušenju, pijenju i uzimanju droga među učenicima – ESPAD, 2015. Preuzeto dana 09.06.2020. s https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2016/10/HR_ESPAD_2015_RGB_3.pdf

LITERATURA:

Cloninger, R. (1987). A Systematic Method for Description and Classification of Personality Variants. Arch Gen Psych, 44. 573-588.

Hudolin, V. (1987). Alkoholizam . stil života alkoholičara. Zagreb: Školska knjiga.

Jukić V. Alkoholizam. U: Hotujac Lj, urednik. Psihijatrija. Zagreb: Medicinska naklada; 2006:117- 40.

Kuzman, M. (2012). Alkohol u Hrvatskoj i Hrvatski akcijski plan o alkoholu. Preuzeto dana 10.06.2020. s http://zdravljezasve.hr/html/zdravlje1_01TemaBroja_b.html

Pejnović Franelić, I. (2017). Alcohol as a public health issue in Croatia: Situation anylysis and challenges. Copenhagen: World Health Organization.

Rapić, M., Vrcić Keglević, M. (2014): Alkoholizam – zaboravljena dijagnoza u obiteljskoj medicine. Med Fam Croat. 22 (2).25-32.

Zoričić, Z. (2018). Ovisnost: prevencija, liječenje i oporavak. Zagreb: Školska knjiga.