Izradu internetske stranice je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Pitanja i odgovori

Često postavljena pitanja

Ukoliko ovdje ne pronađete odgovr na vaše pitanje slobodno ostavite (anonimni) komentar niže ili nam se javite preko kontakt forme

Što je apstinencija i apstinencijska kriza?

Apstinencija je pojam koji označava suzdržavanje ili odricanje od nečega. Obično se koristi kod suzdržavanja od konzumiranja i uzimanja psihoaktivnih supstanci, a koje dovode do ovisnosti (npr. alkohol, droga, cigarete, lijekovi i sl.). Najčešće se pojam odnosi na suzdržavanje od pijenja alkoholnih pića.

Razlikujemo primarnu apstinenciju – osobe koje nikada nisu svjesno konzumirali alkohol i ne namjeravaju to učiniti te sekundarnu apstinenciju – osobe koje se suzdržavaju od daljnje konzumacije alkoholnih pića, a prije su bili alkoholičari.

Apstinencijska kriza sa psihičkim i tjelesnim simptomima najčešće se pojavljuje u roku od 8 sati od zadnjeg uzimanja alkohola u pacijenata s fizičkom, manjim dijelom psihološkom ovisnošću.

Fizički znakovi apstinencijskog sindroma: mučnina, znojenje, tremor, ubrzani rad srca, povišeni tlak.

Psihički znakovi apstinencijskog sindroma: nemir, strah, nesanica, razdražljivost, smetnje koncentracije, halucinacije.

Pojavi apstinencijske krize pridonosi dugogodišnji staž prekomjernog pijenja, smanjenje tolerancije na alkohol, pad imunosti…

Koji je prvi korak na putu do apstinencije?

Ako ste odlučili stati na kraj problemu ovisnosti, vrlo je važna motivacija i to ona unutarnja (intrinzična). Ona podrazumijeva sve ono što nas motivira „iz unutra“. Ako Vam je cilj želja za održavanjem ili poboljšanjem zdravstvenog stanja, a ponašanja koja Vas usmjeravaju prema cilju su neki unutarnji osjećaji, mišljenje ili stav, tada govorimo o unutarnjoj motivaciji.

Nadalje, kada ste postavili cilj koji želite ostvariti važno je dogovoriti prvi informativni razgovor. Ako se osjećate ugodnije to može biti individualno ili s članom(vima) obitelji. Na prvom informativnom razgovoru obavlja se motivacijski intervju te se procjenjuje težina problema. Kroz naredna savjetovanja i prikupljanje potrebnih informacija, izrađuje se individualni plan tijeka savjetovanja. Taj plan izrađujemo mi u suradnji s Vama te Vama bitnim, bliskim ljudima.

Važno je da u svim aktivnostima Vi budete aktivni sudionik, da ste motivirani te da pokušate apstinirati (za početak barem od glavnog sredstva). Redovito javljanje u naše savjetovalište te redoviti kontrolni pregledi kod psihijatra, pridržavanje propisane liječničke terapije, konstruktivno provođenje slobodnog vremena te pronalaženje svrhe također su važni elementi u postizanju apstinencije. Kroz individualni plan, naši zaposlenici će Vam pomoći u planiranju svih aktivnosti prilagođenih upravo Vama i Vašim potrebama i okolnostima.

Kako održati apstinenciju?

a) Nakon bolničkog liječenja

Nakon bolničkog liječenja na nekom od odjela psihijatrije (ili specijaliziranih odjela ovisnosti) vrlo je važno ostati u kontaktu sa svojim liječnikom te mu neredovito javljati na zakazane kontrolne preglede. Poželjno bi bilo i uključivanje u grupe samopomoći kroz neku od udruga koje se bave problemom ovisnosti te organiziraju takve grupe ili u dnevnu bolnicu. Također je važno organizirati vrijeme u danu, osobito slobodno vrijeme koji nije dobro provoditi stihijski, već konstruktivno. Ponekad je teško, ali ono što doprinosi održavanju apstinencije je „izlazak“ iz starog društva (onog s kojim se uživalo psihoaktivna sredstva) te starih navika. Važno je stvoriti nove zdrave obrasce ponašanja, navike te pokušati održati ili obnoviti kontakte s ljudima koji nisu konzumenti.

 

b) Nakon terapijske zajednice

Nakon završetka programa u terapijskom centru bilo bi poželjno da se javite u savjetovalište. Uključite se u grupe samopomoći – jer na grupama su ljudi koji Vas razumiju, ne osuđuju te i sami imaju iskustva u procesu održavanja apstinencije. Kroz aktivnosti koje pruža naša Udruga, možete se javiti našim zaposlenicima kako bi Vam pomogli u procesu aktivnog uključivanja na tržište rada (pomoć oko izrade životopisa, popratnih pisama, molbi za posao, traženje posla, vježbanje intervjua i sl.). Kroz posao dolazi do ispunjenja dnevnog rasporeda, dolazi do financijske neovisnosti, ali i do stvaranja pozitivne slike o sebi. Osim radnog dana, potrebno je organizirati i slobodno vrijeme, truditi se upoznati nove ljude, stvarati nove i zdrave obrasce ponašanja (njegovati one stečene u terapijskom centru). Spoznati svoju svrhu te ju njegovati i težiti postizanju ciljeva (od manjih prema većim, polako i sigurno).

Što učiniti kada je član obitelji s problemom ovisnosti agresivan(psihički ili fizički)?

U ovakvim situacijama, iako zvuči teško, potrebno je ostati što više smiren i pribran, nikako ne se upuštati u rasprave ili agresivno odgovarati. Potrebno je procijeniti ozbiljnost situacije. Ukoliko se radi o članu obitelji, vjerojatno ga dobro poznajete i znate što je i kako u stanju učiniti. Shodno tome, potrebno je procijeniti ozbiljnost njegovih izrečenih namjera. Ako situaciju nije moguće riješiti mirnim putem ili dođe do eskalacije, nikada nemojte ugrožavati vlastitu sigurnost i dobrobit, već nazovite policiju i/ili hitnu medicinsku pomoć.

Liječenje i psihosocijalni tretman – što, gdje i kako?

Ovisnost je kompleksan i multidisciplinarni problem te ju tako treba i tretirati, a s ciljem sveobuhvatnog i što učinkovitijeg liječenja, rehabilitacije i reintegracije liječenih osoba s problemom ovisnosti u društvenu zajednicu. Ovisno o individualnim potrebama te vrsti tretmana za pojedinca, u proces su uključeni psihijatri i liječnici drugih specijalizacija koji su dodatno educirani iz područja mentalnog zdravlja i ovisnosti, psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi, liječnici obiteljske medicine i druge specijalizirane zdravstvene djelatnosti, radni terapeuti i volonteri.

Liječenje i tretman ovisnosti, kod većine osoba s problemom ovisnosti, dugotrajan je, često cjeloživotni proces, a provodi se kroz izvanbolničke specijalizirane programe te uz česte kontrolne preglede, konzultacije i suradnju s liječnicima (opće medicine).

Ovisno o fazi i ozbiljnosti problema, nekim osobama s problemom ovisnosti potrebne su povremeno hospitalne (bolničke) intervencije u specijaliziranim bolničkim programima. Uz tretiranje same bolesti ovisnosti, individualnim pristupom, potrebno je osigurati i liječenje drugih somatskih i psihijatrijskih bolesti (koje mogu, a i ne moraju biti povezane s konzumacijom psihoaktivnih sredstava).

Najvažniji postupci u programima liječenja ovisnika su:

  • farmakoterapija (za opijatske ovisnike primjena opijatskog agonista – metadona i buprenorfina)
  • psihoterapija ovisnosti
  • obiteljski suportivni i psihoterapijski postupak
  • edukacija o bolesti i učenje strategija za prevenciju recidiva
  • prevencija infekcija (HIV, virusni hepatitisi, sifilis) što uključuje i testiranje
  • socijalne intervencije, potpora mjerama socijalne reintegracije
  • kontrole urina na prisutnost metabolita droga
  • terapija komorbiditeta
  • briga o somatskom zdravlju
  • korištenje programa samopomoći (suportivni programi NGO sektora, klubovi liječenih ovisnika i drugi) (Ured za suzbijanje zlouporabe droga, 2020).

Što je rehabilitacija u terapijskim zajednicama?

Pojedini oblici psihosocijalnog tretmana ovisnika provode se u terapijskim zajednicama i domovima za ovisnike, ali i u sklopu pojedinih udruga koje pružaju različite oblike psihosocijalne pomoći i tretmana osobama s problemom ovisnosti i njihovim obiteljima.

U sklopu smještaja ili boravka u domu i terapijskim zajednicama, osobama s problemom ovisnosti usluge se mogu osigurati najdulje do tri godine.

Usluge koje se pružaju u domovima su usluge socijalnog i savjetodavnog rada, psihosocijalna pomoć i podrška, radna terapije i radno-okupacijske aktivnosti, briga o zdravlju i psihološka podrška.

Usluge koje pružaju terapijske zajednice i domovi socijalne skrbi za osobe s problemom ovisnosti su tretman i odvikavanje od ovisnosti o drogama i drugih psihoaktivnih sredstava, programi psihosocijalne rehabilitacije i resocijalizacije, savjetovanje, radne terapije, organiziraju grupe samopomoći za obitelji korisnika, provode različite edukativno-promidžbene aktivnosti s ciljem prevencije ovisnosti te sudjeluju kao posrednici pri upućivanju ovisnika na tretman u terapijske zajednice u inozemstvu

Što je bolničko liječenje?

Liječenje ovisnika provodi se u suradnji s liječnicima obiteljske medicine, ali u okviru specijaliziranih bolničkih programa te drugim zdravstvenim i nezdravstvenim subjektima. U Hrvatskoj, bolničko liječenje provodi se u psihijatrijskim bolnicama, odjelima u općim, županijskim i kliničkim bolnicama te odjela u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Trajanje bolničkog liječenje je od 16 dana do 3 mjeseca.

U okviru bolničkog liječenje provode se programi detoksikacije, farmakoterapije te psiho-socijalni tretmani.

Više o bolničkom liječenju pročitajte na poveznici Ureda za suzbijanje zlouporabe droga: https://drogeiovisnosti.gov.hr/djelokrug/ovisnosti-i-vezane-teme/podrucja-suzbijanja-ovisnosti/lijecenje-i-psihosocijalni-tretman/bolnicko-lijecenje/1049

Što je izvanbolničko liječenje?

Izvanbolničko liječenje omogućeno je u 21 Službi za mentalno zdravlje te prevenciju ovisnosti pri Županijskim zavodima za javno zdravstvo, Savjetovalištu za prevenciju ovisnosti Poreč te poliklinici KBC-a Sestre milosrdnice.

U sklopu službi provodi se supstitucijska terapija, psihosocijalni tretman te druge specifične metode i postupci sukladno potrebama korisnika.

Uz individualno i obiteljsko savjetovanje, provodi se psihoterapija, modifikacija ponašanja, propisivanje i nastavak već uvedene farmakoterapije, kontrola urina na prisutnost droga i njihovih metabolita te kapilarne krvi na HIV, HCV, HBV i sifilis, preventivne i edukativne aktivnosti i slično.

Svi oblici liječenja u potpunosti su besplatni za osobe s problemom ovisnosti.