Apstinencija je pojam koji označava suzdržavanje ili odricanje od nečega. Obično se koristi kod suzdržavanja od konzumiranja i uzimanja psihoaktivnih supstanci, a koje dovode do ovisnosti (npr. alkohol, droga, cigarete, lijekovi i sl.). Najčešće se pojam odnosi na suzdržavanje od pijenja alkoholnih pića.

Razlikujemo primarnu apstinenciju – osobe koje nikada nisu svjesno konzumirali alkohol i ne namjeravaju to učiniti te sekundarnu apstinenciju – osobe koje se suzdržavaju od daljnje konzumacije alkoholnih pića, a prije su bili alkoholičari.

Apstinencijska kriza sa psihičkim i tjelesnim simptomima najčešće se pojavljuje u roku od 8 sati od zadnjeg uzimanja alkohola u pacijenata s fizičkom, manjim dijelom psihološkom ovisnošću.

Fizički znakovi apstinencijskog sindroma: mučnina, znojenje, tremor, ubrzani rad srca, povišeni tlak.

Psihički znakovi apstinencijskog sindroma: nemir, strah, nesanica, razdražljivost, smetnje koncentracije, halucinacije.

Pojavi apstinencijske krize pridonosi dugogodišnji staž prekomjernog pijenja, smanjenje tolerancije na alkohol, pad imunosti…

Ako ste odlučili stati na kraj problemu ovisnosti, vrlo je važna motivacija i to ona unutarnja (intrinzična). Ona podrazumijeva sve ono što nas motivira „iz unutra“. Ako Vam je cilj želja za održavanjem ili poboljšanjem zdravstvenog stanja, a ponašanja koja Vas usmjeravaju prema cilju su neki unutarnji osjećaji, mišljenje ili stav, tada govorimo o unutarnjoj motivaciji.

Nadalje, kada ste postavili cilj koji želite ostvariti važno je dogovoriti prvi informativni razgovor. Ako se osjećate ugodnije to može biti individualno ili s članom(vima) obitelji. Na prvom informativnom razgovoru obavlja se motivacijski intervju te se procjenjuje težina problema. Kroz naredna savjetovanja i prikupljanje potrebnih informacija, izrađuje se individualni plan tijeka savjetovanja. Taj plan izrađujemo mi u suradnji s Vama te Vama bitnim, bliskim ljudima.

Važno je da u svim aktivnostima Vi budete aktivni sudionik, da ste motivirani te da pokušate apstinirati (za početak barem od glavnog sredstva). Redovito javljanje u naše savjetovalište te redoviti kontrolni pregledi kod psihijatra, pridržavanje propisane liječničke terapije, konstruktivno provođenje slobodnog vremena te pronalaženje svrhe također su važni elementi u postizanju apstinencije. Kroz individualni plan, naši zaposlenici će Vam pomoći u planiranju svih aktivnosti prilagođenih upravo Vama i Vašim potrebama i okolnostima.

a) Nakon bolničkog liječenja

Nakon bolničkog liječenja na nekom od odjela psihijatrije (ili specijaliziranih odjela ovisnosti) vrlo je važno ostati u kontaktu sa svojim liječnikom te mu neredovito javljati na zakazane kontrolne preglede. Poželjno bi bilo i uključivanje u grupe samopomoći kroz neku od udruga koje se bave problemom ovisnosti te organiziraju takve grupe ili u dnevnu bolnicu. Također je važno organizirati vrijeme u danu, osobito slobodno vrijeme koji nije dobro provoditi stihijski, već konstruktivno. Ponekad je teško, ali ono što doprinosi održavanju apstinencije je „izlazak“ iz starog društva (onog s kojim se uživalo psihoaktivna sredstva) te starih navika. Važno je stvoriti nove zdrave obrasce ponašanja, navike te pokušati održati ili obnoviti kontakte s ljudima koji nisu konzumenti.

b) Nakon terapijske zajednice

Nakon završetka programa u terapijskom centru bilo bi poželjno da se javite u savjetovalište. Uključite se u grupe samopomoći – jer na grupama su ljudi koji Vas razumiju, ne osuđuju te i sami imaju iskustva u procesu održavanja apstinencije. Kroz aktivnosti koje pruža naša Udruga, možete se javiti našim zaposlenicima kako bi Vam pomogli u procesu aktivnog uključivanja na tržište rada (pomoć oko izrade životopisa, popratnih pisama, molbi za posao, traženje posla, vježbanje intervjua i sl.). Kroz posao dolazi do ispunjenja dnevnog rasporeda, dolazi do financijske neovisnosti, ali i do stvaranja pozitivne slike o sebi. Osim radnog dana, potrebno je organizirati i slobodno vrijeme, truditi se upoznati nove ljude, stvarati nove i zdrave obrasce ponašanja (njegovati one stečene u terapijskom centru). Spoznati svoju svrhu te ju njegovati i težiti postizanju ciljeva (od manjih prema većim, polako i sigurno).

U ovakvim situacijama, iako zvuči teško, potrebno je ostati što više smiren i pribran, nikako ne se upuštati u rasprave ili agresivno odgovarati. Potrebno je procijeniti ozbiljnost situacije. Ukoliko se radi o članu obitelji, vjerojatno ga dobro poznajete i znate što je i kako u stanju učiniti. Shodno tome, potrebno je procijeniti ozbiljnost njegovih izrečenih namjera. Ako situaciju nije moguće riješiti mirnim putem ili dođe do eskalacije, nikada nemojte ugrožavati vlastitu sigurnost i dobrobit, već nazovite policiju i/ili hitnu medicinsku pomoć.

Ovisnost je kompleksan i multidisciplinarni problem te ju tako treba i tretirati, a s ciljem sveobuhvatnog i što učinkovitijeg liječenja, rehabilitacije i reintegracije liječenih osoba s problemom ovisnosti u društvenu zajednicu. Ovisno o individualnim potrebama te vrsti tretmana za pojedinca, u proces su uključeni psihijatri i liječnici drugih specijalizacija koji su dodatno educirani iz područja mentalnog zdravlja i ovisnosti, psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi, liječnici obiteljske medicine i druge specijalizirane zdravstvene djelatnosti, radni terapeuti i volonteri.

Liječenje i tretman ovisnosti, kod većine osoba s problemom ovisnosti, dugotrajan je, često cjeloživotni proces, a provodi se kroz izvanbolničke specijalizirane programe te uz česte kontrolne preglede, konzultacije i suradnju s liječnicima (opće medicine).

Ovisno o fazi i ozbiljnosti problema, nekim osobama s problemom ovisnosti potrebne su povremeno hospitalne (bolničke) intervencije u specijaliziranim bolničkim programima. Uz tretiranje same bolesti ovisnosti, individualnim pristupom, potrebno je osigurati i liječenje drugih somatskih i psihijatrijskih bolesti (koje mogu, a i ne moraju biti povezane s konzumacijom psihoaktivnih sredstava).

Najvažniji postupci u programima liječenja ovisnika su:

• farmakoterapija (za opijatske ovisnike primjena opijatskog agonista – metadona i buprenorfina)
• psihoterapija ovisnosti
• obiteljski suportivni i psihoterapijski postupak
• edukacija o bolesti i učenje strategija za prevenciju recidiva
• prevencija infekcija (HIV, virusni hepatitisi, sifilis) što uključuje i testiranje
• socijalne intervencije, potpora mjerama socijalne reintegracije
• kontrole urina na prisutnost metabolita droga
• terapija komorbiditeta
• briga o somatskom zdravlju
• korištenje programa samopomoći (suportivni programi NGO sektora, klubovi liječenih ovisnika i drugi) (Ured za suzbijanje zlouporabe droga, 2020).

Pojedini oblici psihosocijalnog tretmana ovisnika provode se u terapijskim zajednicama i domovima za ovisnike, ali i u sklopu pojedinih udruga koje pružaju različite oblike psihosocijalne pomoći i tretmana osobama s problemom ovisnosti i njihovim obiteljima.

U sklopu smještaja ili boravka u domu i terapijskim zajednicama, osobama s problemom ovisnosti usluge se mogu osigurati najdulje do tri godine.

Usluge koje se pružaju u domovima su usluge socijalnog i savjetodavnog rada, psihosocijalna pomoć i podrška, radna terapije i radno-okupacijske aktivnosti, briga o zdravlju i psihološka podrška.

Usluge koje pružaju terapijske zajednice i domovi socijalne skrbi za osobe s problemom ovisnosti su tretman i odvikavanje od ovisnosti o drogama i drugih psihoaktivnih sredstava, programi psihosocijalne rehabilitacije i resocijalizacije, savjetovanje, radne terapije, organiziraju grupe samopomoći za obitelji korisnika, provode različite edukativno-promidžbene aktivnosti s ciljem prevencije ovisnosti te sudjeluju kao posrednici pri upućivanju ovisnika na tretman u terapijske zajednice u inozemstvu

Liječenje ovisnika provodi se u suradnji s liječnicima obiteljske medicine, ali u okviru specijaliziranih bolničkih programa te drugim zdravstvenim i nezdravstvenim subjektima. U Hrvatskoj, bolničko liječenje provodi se u psihijatrijskim bolnicama, odjelima u općim, županijskim i kliničkim bolnicama te odjela u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Trajanje bolničkog liječenje je od 16 dana do 3 mjeseca.

U okviru bolničkog liječenje provode se programi detoksikacije, farmakoterapije te psiho-socijalni tretmani.

Više o bolničkom liječenju pročitajte na poveznici Ureda za suzbijanje zlouporabe droga: https://drogeiovisnosti.gov.hr/djelokrug/ovisnosti-i-vezane-teme/podrucja-suzbijanja-ovisnosti/lijecenje-i-psihosocijalni-tretman/bolnicko-lijecenje/1049

Izvanbolničko liječenje omogućeno je u 21 Službi za mentalno zdravlje te prevenciju ovisnosti pri Županijskim zavodima za javno zdravstvo, Savjetovalištu za prevenciju ovisnosti Poreč te poliklinici KBC-a Sestre milosrdnice.

U sklopu službi provodi se supstitucijska terapija, psihosocijalni tretman te druge specifične metode i postupci sukladno potrebama korisnika.

Uz individualno i obiteljsko savjetovanje, provodi se psihoterapija, modifikacija ponašanja, propisivanje i nastavak već uvedene farmakoterapije, kontrola urina na prisutnost droga i njihovih metabolita te kapilarne krvi na HIV, HCV, HBV i sifilis, preventivne i edukativne aktivnosti i slično.

Svi oblici liječenja u potpunosti su besplatni za osobe s problemom ovisnosti.